Veliki Majstor Horoz daje odobrenje

Obredi Hama Kuraca nisu bili tako strašni. Sve se svodilo na neki čudni ples koji je Gavri ličio na ringe-ringe-raja, samo su ovdje bljeskale mjesečeve pozadine Haman Kuraca. Nakon završenok obreda veličanja Vođe, Haman Kurci su se u miru poćeli razilaziti. U sali su ostali Majstor Arheo Faker, Gavro i Veliki Majstor Horoz. Arheo Faker priđe Velikom Majstoru i objasni mu Gavrin problem. Veliki Majstor se smrknuo (doduše to se nije moglo bidjeti ispod kapuljače, ali postoje određeni efekti koji igrom sjenki naprave izraz lica na kapuljači, tako da je ličilo da se Veliki Majstor smrknuo). Pogledao je prema Gavri i istovremeno je promjenio raspoloženje. Njegovoj radosti nije bilo kraja. Obečao je pomoć i naredio Arheo Fakeru da se sve pripremi za slijedeći sastanak, kako bi Gavro mogao proći Obred Inicijacije. Nakon toga su se razišli. Ostao je samo jedan lik pod maskom koji je morao počistiti salu. Arheo Faker objasni Gavri da je to Visoki Šegrt Mlohavi, čiji je štapić bio najkrači. Po pravilima Udruženja, ko ima najkrači štapić čisti prostorije.

Gavro je došao kući. U ušima mu je odzvanjala himna Udruženja. Majka ga je pitala što je rastresen, a on je samo šutio. Razmišljao je o svom budućem uspjehu. Konačno će se moći odseliti iz roditeljskog stana. Dosta mu se mama petljala u život. Onda je došao u svoju sobu, skinuo se i legao. Znao je da neće moći zaspati, ali nije mario. Uzeo je knjigu sa police i počeo čitati. Naravno, to je bila njegvoa omiljena knjiga :"Doživljaji Nikoletine Bursaća". Uvijek se divio tom muževnom ali prirpostom heroju. Potajno je sanjao da bude junak kao Nikoletina. U tom trenutku mama mu pokuca na vrata i reće:

"Gavrane sine, jeisli oprao zube i noge? Znaš kako se soba usmrdi ako nisi".

"Jesam mama, ne brini se", odgovri Gavro. Pomisli da će i ovomo uskoro doći kraj.

"A jesi li stavio kremu za obuću, onu koju koristiš protiv akni na licu?",upita mama.

"Jesam, mama", reće Gavro.

A onda je utonuo u san. Sanjao je Udruženje, svečanu zakletvu, Velikog Majstora, Himnu, Arheo Fakera. Bio je konačno srećan...

VIDI MENI VISI

I dok je Istraživać već letio ka jugu, za to vrijeme u zaboravljenom i zabačenom dijelu kraljevstva, Gavro je tužno bauljao gradom. Odjednom iza ugla jedne uske ulice naletio je na nisku priliku obučenu u crnu odoru, sa crnom kapuljačom na glavi.

-"Oprostite,oprostite", izgovoriše gotovo istovremeno.

-"Vi ste tužni!",reče kapuljača,

-"Ma pustite nije mi ni do čeg. Izem ti i ovu državu i ove zakone", reče Gavro.

Iako se nije vidjelo, lice ispod kapuljače razvuće se u šroki osmjeh. "Još jedan koji mrzi državu", pomisli.

-"Objasnite mi o čemu se radi, ja vam mogu pomoći, "reće kapuljača.

-"Vidite, ja sam htio pokrenuti biznis i htio sam otovriti proizvodnju i prodaju figurica, ali država mi traži pe'eset milijuna najstarijih dinara. Odakle mi to?", tužno ali istovremeno i gnijevno progovri Gavro.

-"Pa ništa lakše, ja ću vam pomoći"., reće kapuljača, "Ja sam Majstor Arheo Faker iz Udruženja građana Haman Kura. Tu se skupljaju određeni, hm...uticajni ljudi, i oni će vas saslušati i pomoći vam."

Gavrino lice se ozari od sreće. Nije mogao vjerovati da postoje ovako dobri ljudi. Krenuo je sa Majstorom ka sjedištu Udruženja građana. Usput mu je Majstor objašnjavao neke stvari o udruženju. Bilo je to udruženje uglednih biznismena, doktor,a profesora, pisaca, a bilo je i čistača, smećara, nesvršenih studenata, jednom riječju članstvo iz svih slojeva društvene zajednice. Uglavnom sve te ljude spajala je ljubav ka prirodi, dječici, porodici, egzotičnom plesu, čudnom oblačenju i sl. Majstor je objašnjavao i Hijerarhiju udruženja, i tajna imena i znakove. Uglavnom, Gavro će morati proći Obred inicijacije, "Ali to je samo formalnost", kako reće Majstor, i onda će odabrati ime i dobiti lovu za svoj biznis. Toliko je bio opčinjen da nije pitao šta udruženje traži zauzvrat, ali to nije bilo ni bitno, ako oni njemu daju sve daće i on njima sve. Kad su stigli do ulaza u jednu zgradu, Majstor mu objasnu da je to u stvari iznamjljena prostorija Udruženja. Iznad ulaznih vrada pisala je i krilatica Udruženja : "VIDI MENI VISI". Gavro se malo zapitao šta bi to značilo, jer prema njegovom skromonom poznavanju latinskog jezika to ne prestavlja ništa smisleno, ali nije se usudio pitati. Ušao je čim je majstor sa vratarom izmjenio lozinku. Uskoro je ušao u salu Kulturno umjetničkog društva na čijoj se bini nalazio improvizovani stol sa istim grbom i natpisom kao na ulazu. Za stolom su sjedile neke ličnosti također sa crnim maskama preko lica. Sala je bila puna likova u uniformama sa kapuljačama na glavama. Gavro je pomislio da su neke osobe možda i žene i zgrozi se od pomisli. Onda je u prostoriju ušao lik u uniformi istog oblika kao kod ostalih, ali u rozoj boji. Kapuljaća preko glave je imala i nekakve rogove. Svi su ustali i počeli pljeskati i skandirati neke nerazgovjetne riječi. Gavri je zvučalo kao da pjevaju neku molitvu.

-"Ovo je Veliki Majstor, njegovo tajno ime je "Horoz", ali nam nije objasnio na kojem je to jeziku i šta znači. Mi mislimo da je to naziv ili ime neke opake zvijerke", pojasni mu Majstor Arheo Faker.

Gavro je ritual gledao otvorenih usta. Onda je Veliki majstor došao na binu i rukama dao znak gomili da prestane sa skandiranjem. Onda je glavom dao znak jednom od pomoćnika da na prastarom gramofonu pusti himnu Udruženja. Iz zvučnika je zakrčalo,zakriještalo, a onda je jeknula himna:

"O kako je teško naći nježnog druga

u malome gradu

žalio se noću u mislima

on Oscaru Wildu

Sa čežnjom je gledao dječake

kako voze bicikle po cesti

Spreman bješe umrijeti za ljubav

od te nove, opake bolesti

Otišao je u veliki grad

gdje sredina nije tako gruba

Pisao je lijepu kjniževnost

i maštao da pronađe druga

Jedne večeri na predstavi baleta

upozna neke fine ljude

jedan od njih ugledni odvjetnik

pozva ga njihov gost da bude

Bilo je tu i nekih liječnika,

umjetnika iz raznih domena,

jela, pića i nježne glazbe

jedino nije bilo žena

Prvi put on postade sretan,

upoznao je sebi slična bića

e znajući što će da se desi

kad polude od silnoga pića

Čovjek živi da nesretno voli

još jednom on ispade glupak

reče oh, kako ljubav boli

dok su mu u hitnoj krpili šupak"

Gomila je u jednom glasu ponavljala tekst himne. Ruke su držali na grudima na mjestu gdje se nalazi srce. Gavro je bio presrećan. Čak mu je i suza u oku zaiskrila. Nakon završetka intonacije himne Udruženja, Veliki Majstor ustade i obrati se već naelektrisanoj gomili:

"Braćo i sestre, drugovi i drugarice, podanici i sljedbenici, stanovnici Haman Kura, moji Haman Kurci...",

Iz gomile je dojekivalo: HamanKurHamanKur!

Tu bi kontinju!

Sletio je na aerodrom u Hjustonu

Jumbo jet se gotovo mekano prizemlji na aerodrom u Hjustonu. Gomila putnika je izašla iz aviona, a onda se na vratima pojavio Istraživać. Razgledao je oko sebe, počešao se po svojoj trodnevnoj bradi, stavio šešir na glavu, a bič, koji mu je jedini ostao kao uspomena na neuspjelu avanturu, zakačio za pojas. 'Ajde barem će Ona biti sretna i zadovoljna. Uvjek se žalila da joj ne posvećuje dovoljno pažnje. Sjeo je u taksi i krenuo kući. Kada je došao kući na vratima ga je čekao sin, koji je izgledao tako ljut da mu Istraživač nije smio ni postaviti pitanje "zašto?". Ušao je u kući i Ona ga dočeka širokim lepršavim osmjehom. Odavno nije bila ovako vesela. Pitao se zašto cvrkuće i zašto je ručak spreman i serviran. Nije progovorio ni riječ. Sin je ušao i ručali su u tišini kao i obično. Sin se zatim povukao u svoju sobu i zatvorio. Ona mu reće: "Otiđi i porazgovaraj sa njim, ovakav je od kad si otišao". Poslušao ju je. Otškrinuo je vrata sobe i u njoj našao Sina.

"Sine, zašto si ljut?", upita milozvučno.

"Ti si kriv. Da ne lutaš po tvojim istraživačkim putevima sve bi bilo ok", odbrusi Sin.

"Zašto? Ne razumijem" iznenađeno će Istraživać.

"Vidiš, kad god odeš, nama se začepi cijev i ja nakon treninga ne mogu da se istuširam i moram prenoćiti kod kolege, dok komišo Vodoinstalater ne odčepi cijevi.", objasni Sin,"Poslije toga je Ona ovijek raspoložena i pjeva pjesmice o začepljenim i otčepljenim otvorima, dugačkim i debelim cijevima i crjevima".

Istraživaću ništa nije bilo jasno, ali je barem uspio umiriti Sina. Otišao je u svoju radnu sobu i zaključao se. Iz unutarnjeg džepa je izvadio prospekte stranaka i zagledao se u njih. Uglavnom svi su imali iste i slične programe koji su govorili o Njima i Nama, Pogrešno interpretiranoj historiji, Lažima Crvenih, Falsificiranju historijskih činjenica, Okretanju točka historije, Napretku i Prosperitetu, obećavali su put u Evropu i da će Evropa doći nama, obećavali su da Nesposobni i Lijeni neće više sjediti u foteljama, kao i da će ostvariti Čuda. Ovo se već svidjelo Istraživaću. Ponovno je prelistao sve pamflete i nigdje nije našao niti jedno slovo o unapređenju i reformi školstva, nauke i struke, ali je našao na desetine poruka o promjeni historije. Dolazilo je njegovo vrijeme. Zažmirio je i nasumično iz gomile izvukao jedan pamflet. Za ove momke će glasati, jer ne postoje slučajnosti nego samo tragovi koje treba pratiti, pomisli. Spremio je svoje stvari i krenuo u novo istraživanje.

U udaljenom kraju Kraljevine

U udaljenom kraju Kraljevine zaostalih seljaka na brdovitom Balkanu Gavran Kokodakaić pokušavao je da iskoristi prednosti zakona o privatnom poduzetništvu. Došao je u sudski registar kako bi registrovao privatni obrt. Službenik na šalteru pogledao ga je preko svojih naočala.

-"Izvolite", reće službenik neljubazno.

-"Želiobihregistriratiobrt!, "izdeklamova Gavran.

-"Dobroooo, a kako će se zvati taj obrt?", upita službenik.

-"Figurice d.j.l.", reće Gavro.

-"Kako glupo ime", konstatova službenik.

-"Azakajmolitćulijepo?!?", uvrijeđeno će Gavro.

-"Pa izgleda kao da ćete prodavati diječije figurice", odgovori službenik.

-"Kajutomeimaloše?", ozareng lica upita Gavro, "djeca su ukras cvijeta,ovajsvijeta."

-"????", odćuta službenik,

-"Vidite,jaseigramsdječicom,dječacimabudimotačniji,izaštodanefigurice?", objasni Gavro.

-"Ok, samo je malo glupavo.Razmislite još jednom, prije nego zavedemo.", blago će službenik.

-"Hm",zamilsli se Gavro,"hmmm",još dublje se zamisli Gavro,"A kaj mislite o Kolektiv, društvo jednog lica?", reće ozaren kao dijete koje se upravo pokakilo na novi persijski ćilim.

Službenik pomisli o logici, o vezama među riječima kolektiv,društvo, jedno lice, o smislu, ali odusta.

-" U redu onda "Kolektiv", društvo jednog lica. Skraćeno Kolektiv d.j.l.", poće pisati službenik.

-"Ček,ček,čekmalo, nije Kolektiv, nego Collective", uvrijeđeno će Gavro.

-" Pa koji ku*ac si rekao kolektiv", uvrijeđeno će službenik.

-"Pa to se tako piše, na engleskom!", već ljutito će Gavro.

-" Koji onda klinac ovdje otvaraš firmu idi u Englesku!", odbrusi službenik.

-"Samo vi napišite to ovako kako vam spelujem "C-o-l-l-e-c-t-i-v-e" i biće sve u redu", pomirljivo će Gavro.

-"Dobro, kako god, nego jesteli uplatitili 50 hiljada novih dinara za takse", upita službenik.

-"Kolikomolim?" zbunjeno će Gavro.

-" Pedeset iljada novih ili pedeset milona starih dinara", mirno će službenik.

-"Nmm toliko novca, pa otkud,kako?", zbunjeno će Gavro.

- "E jebi ga drug, ti bi da je*eš a da ti ne uđe," sarkastično će službenik.

-"Nikog ja ne je*bem niko mene ne je*be to su samo zlonamjerne glasine koje govore ovi zlonamjerni oponenti i foteljaši!", prestrašeno će Gavro.

- "Ma boli me uvo koga ti i ko tebe, oćeš il nećeš registrirati obrt", upita službenik.

-"Nemam sad jel može na kredit?", upita Gavro.

-" Nemože i hajde razguli vidiš da mi red zadržavaš, slijedeći, a to ste vi gospodine Kerum, izvolite..." reće službenik.

Gavro je izašao napolje, polako je prešao ulicu i razočarano sjeo na ivičnjak. Zaplakao je. Kako sad da ostvari svoje dječačke snove. Kako sad da istražuje, kako sad da ima inspiraciju, kako da...

Snovi su mu uništeni. Mrzio je ovu državu, mrzio je sve što to predstavlja, a onda mu se sa slike sa plakjata nasmiješio jedan lik, malo krivih usta. ZNA SE! poručivao je lik s plakata. Graktalo veselo skoći i otrči u centralu.

Hram zadovoljstva

... Erplejn je sletio na vošingtonski erfild. Gomila putnika izašla je iz boingovog aviona 747, a onda se na vratima pojavio on. Stavio je šešir na glavu i sišao niz stepenice prislonjene uz bok aviona. Okrenuo se oko sebe. Bio je spreman da porobi taj grad. Uzeo je kab i uputio se ka embazi. Tokovi njegovih misili naprosto su izbijali iz šešira. Nevjerovatne građevine, građene ljudskom rukom, bio je definitivno ubjeđen u to, naprosto su se smjenjivale pred njegovim očima. Misteriozni ljudi, neki crni, neki žuti, neki roze boje kože, neki crvene. To su bili tragovi drevne civilizacije. Taksi ga je dovezao pred ambasadu na kojoj je bio mistični simbol prošlosti i sadašnjosti. Šest baklji u jednom plamenu. To je neki masonski simbol, bio je siguran u to. Ušao je i raspitao se kako da glasa. Dali su mu neke listove na kojima su bili kandidati, stranke i njihovi programi. Glasački list će dobiti poštom. Tamam je bilo vremena da prouči promo materijal kandidata za kralja. No to nije bio glavni razlog posjete Di Siju. Dok je izlazio iz embazi, iz unutarnjeg đepa je izvukao pergament. Sklonio se u stranu i pogledao ga. Pergament je pokazivao misteriozne artefakte i naslov : Dođite u Hram zdovoljstva. Na poleđini je bila mapa kako pronaći tajanstveni Hram. Uputio se ulicama. Odjednom pred njim se otvorila poljana. Na njenom kraju je bila bijela falusoidna statua. Znao je da je to trag, a svi znamo da ne postoje slučajnosti nego samo tagovi koje moramo pratiti. Pogledao je mapu. Hram je bio dva bloka niže. Polako je zašao u sporednu mračnu ulicu. Odjednom oko njega se stvoriše neke spodobe, vjerovatno ženskog spola, barem se dalo nasutiti. Pomislio je: "Ovo mora da su amazonke, čuvarice Hrama zadovoljstva!". Nije se obazirao na njihove povike : "Halo maleni, čime bojiš kosu". "Kako ti je nježno lice, dođi da se zabavimo". "Jesili za moj ili tvoj stan a može i u autu". Ja mogu i s nogu." Nije se obazirao na nih, samo je začepio oči i uši i protrčao kroz tu ulicu. Čitao je negdje o tim stvorenjima. To su bile kao sirene, koje su putnike namjernike opčinjavale pjesmom, a onda bi im se dešavale grozne stvari. Nikada nije pomislio odakle potiču te legende ako su putnici namjernici završavali grozno. Ko je pričao te priče? No to sada nije bilo ni važno. A onda u jednoj sporednoj ulici stajao je svijetleći natpis: HRAM ZADOVOLJSTVA. Ispod toga nešto manjim slovima pisalo je Se y Sh p. Neka slova manjeg natpisa nisu svijetlila pa ih je bilo teško pročitati i dešifrovati. Gdje li je sada bio profesor Otac da dešifruje ovo drevno pismo. A onda ga je oblio hladan znoj. Sjetio se kažnjavanja i Očevih uzvika: "Tebi je lakše utjerat metar u gu*icu nego cenat u glavu! Nikad istraživaća od tebe!" Tijelom mu je prošla jeza. Da ga sad profesor Otac vidi...Lagano je odškrinuo vrata i ušao. Ružićasta boja svjetala sa tavanice i poda su više zamračivala nego osvjetljavala hram, ali njegove iskusne oči istraživača novog kova su razaznavale artefakte. U jednoj polici primjetio je kožnu jaknu sa nitnama. Obukao je u sumnjajući da će kako bude ulazio dublje u hram biti hladnije. Na jednom ekseru visio je kožni bič. Uzeo ga je, zlu netrebalo. Bauljao je hodnicima između stalaža na kojima su se pojavljivali primamljivi artefakti. No on je tražio jedan poseban. Odjednom napravi pogrešan korak. Čulo se "klick" i gomla prezervativa ispade iz staklene posude prema njemu. Samo hrabrost, iskustvo i sreća su mu pomogli da ih istrese iz šešira i đepova nakon par minuta batrganja pod gumenom gomilom. Ustao je i krenuo dalje malo opreznije. Stao je na jednu pločicu, malo drugačiju od ostalih. Sa njegove lijeve strane napuha se humanoidna plastična lutka čudnih usana. Lutka ga napade. Istraživač se baci u stranu, napravi kolut naprijed i... Nakon pola sata uspio je savladati lutku, koja je dotakla ekser na zidu i probušila se. A onda na kraju hodnika ugledao je osvjetljen stolić. Na njemu je bio osvjetljen artefak kakav do sada nije vidio. Ružičasti artefak je blistao u svoj svojoj veličini. Prišao je i krenu rukom ka njemu. Odjednom se zaustavio. Ako je put dovdje bio opasan onda i ovdje sigurno postoji zamka. Morao je da pronađe replejsment za artefak. Okrenuo se oko sebe. Na polici sa desne strane ugleda par policijskih lisica i kožnu masku za lice. Blaženo se osmjehnu. Uze oboje i izvaga u ruci. Nedovoljna težina. Uzeo je još i nekakve kuglice, par manjih artefaka i sve ih zamotao u masku. Sad je bilo ok. Prišao je pijedastalu, polako i namjestio se u pozu za napad, kao leopard. Desnom rukom je brzinom munje skinuo ružičasti artefak, a lijevom je nabacio kožnu masku punu manje vrijednih artefaka. Ništa se nije desilo. Razgoračenih očiju pogledao je vrijedni artefak. Držao ga je objema rukama čvrsto. Onda se sve pokrenulo. Pijedastal se prevrnuo i na vratima se pojavilo žensko stvorenje koje je viže ličilo na kuglu nego na ljdusko biće. Zakotrljala se prema njemu. Istraživač zgrabi šešir i potrča. Žena- kugla se kotrljala sve brže i brže. Zakoni mehanike su nemilosrdni, mislio je. Odjednom polica ispred njega se sruši. Uzeo je bič obmotao ga majstorskim potezom oko lustera i preskočio policu. Žena-kugla je jednostavno raznijela policu. U jednom trenutku, činilo se da će ga žena kugla satrati, ali on je jednom tukom čvrsto držeći artefak a drugom pritiščući šešir na glavu, naglo skrenuo u sporedni prolaz. Kako rekosmo, zakoni mehanike su neumoljivi. Nošena silom inercije žena-kugla se otkotrlja po dotadašnjem pravcu kretanja i zabi se u zid, pri tome oborivši policu sa nekakvim mehaničkim spravama, sumjivog izgleda. Istraživač odahnu. Otvorio je vrata hrama. Pred njiam je stajao njegov ljuti protivnik i istraživač, odjeven u indijansku jaknu i sa čudnim brkovima, okružen nabildanim crnim ljudima. "Ovo je moje!" konstatova i uze artefak iz njegove ruke. Okrenu se i ode. Crnci krenuše ka istraživaću držeći crne zmije u rukama, koje kao da su izlazile iz njihovih prepona. Istraživač kriknu i poče trčati. Trčeći je došao do aerodroma, uskočio na avion i odahnu. Stujuardesa priđe i namjesti mu uzglavlje i pojas, pri tome otkrivajući dekolte. Istraživač vrisnu jer iz njegovih prepona poće rasti zmija, a on je imao patološki strah od zmija.

Tu bi kontinju...

Istovremeno negdje na zapadu

...Dok je sveštenik zamišljen putovao velikim teknološkim dostignućem u javnom prevozu, istovremeno na drugom kraju svijeta, udaljenom 10-ak vremenskih zona od Crne rupe, jedan čovjek, odjeven samo u kožni kaubojski šešir i kaubojske čizme pokupio je svoju poštu. Jeste da je zbog tog odjevanja imao problema sa susjedima, ponaročito onim susjedima čika su mala djeca zapitkivala o čudnom stilu odjevanja, ali nije obračao pažnju na to. Čak i sudiji okruga u kojem je stanovao je uvjek odgovarao: "To su nedobronamjerni oponenti koji po cijeli dan sjede u foteljama ispred TiVi-a i ništa ne rade". U pošti je stigla obavjest da se u njegovoj kantri miljama daleko održava izbor novog kralja. Desetak godina otkako je stari kralj u nesreći u lovu povrijedio nogu tako strašno da su mu je morali odsjeći i nakon što je otišao Božanstvu na ispovjest, prethodno rekavši čuvenu rečenicu (koja je u zvaničnoj historiji pripisana plavokosom junaku koji je prije nekoliko vijekova osvojio večinu poznatog svijeta, a svi oni koji su vjerovali u alternativnu historiju znali su da to nije istina): "Naslijediće me najjaći među vama", konačno su počeli izbori za novog kralja. Kauboj lagano skinu šešir i poćeša se po zatiljku. Valjalo je skoknuti do embazi i glasati. Što se mora nije teško. To će mu dobro doći jer u Uošington di si postoji jedan hram koji kauboj nije istaržio. Inaće, kauboj je bio poznati istraživač. Istraživao je nestale i one malo manje nestale civilizacije i to sve uz pomoć najpoznatije istraživačke organizacije D Đoli Travel Ejđensi iz Hjustona. Čak je bio njihov stipendista par godina, mada očito nije baš najbolje shvatio pojam stipendije. Naime on je neznajući taj čudni strani engleski jezik pun čudnog izgovaranja riječi turistički aranžman pročitao kao stipendija. Doduše, malo mu je sumnjivo bilo to što je on plačao D Đoli Travelu, a ne oi njem, ali, misio je tako se to radi na zapadu. Ušao je u kuću, mrko pogledao suprugu i sina, nakrivio šešir, obukao čizme i jeans i otišao do eirporta da rezervira tu vej tiket.

Tu bi kontonju...

Veliki Čovjek

... Sjećanje Velikog sveštenika vratilo se u period kada on nije bio Veliki, nego obični mali sveštenik jedne više-manje ruralne zajednice u jednom zaseoku nedaleko od doline poznate kao Crna rupa. Upravo se pripremao da zakljuća hram, kad je u selo, ako se par kuća, kokošinjac i pas na lancu mogu nazvati selom, došla vesela kolona automobila, vidno zaprljanih blatom. Na sve strane su bile zastave, muzika je treštala tako glasno da su zvučnici ispustili dušu još prije nekih 5 sati i sad se kroz krćanje moglo čuti: aaaaaa...krat..jaa....pr...aa...sva.... Uglavnom svećenik je na jednom automobilu, kroz prljavo vjetrobransko stklo primjetio lik veselog čovjeka, kojeg je viđao tih dana na plakatima obješenim na drveće uz put koji je prolazio šumom. nije ni slutio da je ovo Historijski Događaj. Čovjek je okupio ljude iz sela. Kako bi skup učinio masivnijim, što znaći da bi broj slušaća bio za malo veći od broja ljudi koji su došli automobilima, okupili su sve kokoši, krave, ovce, koze i jedinog kera iz sela. Čovjek je pričao o Slobodi, Ugnjetavanju, Tamnici naroda, Onima tamo, Ovima ovamo, Našim i Njihovim, a onda je uzeo dvije zastave i povezao ih. Na kraju je rekao:"Glasajte za našu Stranku Povezanih Zastava ili SPZ. Čovo je onda prišao svešteniku i pitao gao da li ima nekakvih problema. Sveštenik se zamislio. Imao je na desetine problema, a nakon ovog govora skontao je da je to ništa o kakvim problemima nije ni razmišljao. Odlučio je da pomogne tom čovjeku da dođe na vlast. Kada je povorka napuistila selo, sveštenik je spremio svoje stvari, pozvao jedinog staniovnika sela koji je imao zapregu i uputio se u grad. Suseljanima je obečao :"Vrati ću se!" (ovo obećanje je jako važno pa ga zapamtite).
I dok su zaprežna kola lijeno vukla dva konja sveštenik je razmišljao o Slobodi, Ugnjetavanju, Tamnici naroda, Onima tamo, Ovima ovamo, Našim i Njihovim i skontao zašto on nije Veliki sveštenik i zašto mu je dodjeljeno ovo selo. Sjetio se one noći kad ga je posjetio Agent i kad mu je ponudio da radi za njih za dobru svotu. Naravno sveštenik je pristao i Agentu je rpenosio šta Veliko sveštenstvo misli, šta radi a o čemu govori. Za nagradu je dobijao dobar novac. Kada su Veliki sveštenici otkrili o čemu se radi, život mu je bio u pitanju, ali ga je spasi Agent sredivši mu misiju u ovom selu. Sada je došlo vrijeme za povrat duga.

Tu bi kontinju...