Hram zadovoljstva

... Erplejn je sletio na vošingtonski erfild. Gomila putnika izašla je iz boingovog aviona 747, a onda se na vratima pojavio on. Stavio je šešir na glavu i sišao niz stepenice prislonjene uz bok aviona. Okrenuo se oko sebe. Bio je spreman da porobi taj grad. Uzeo je kab i uputio se ka embazi. Tokovi njegovih misili naprosto su izbijali iz šešira. Nevjerovatne građevine, građene ljudskom rukom, bio je definitivno ubjeđen u to, naprosto su se smjenjivale pred njegovim očima. Misteriozni ljudi, neki crni, neki žuti, neki roze boje kože, neki crvene. To su bili tragovi drevne civilizacije. Taksi ga je dovezao pred ambasadu na kojoj je bio mistični simbol prošlosti i sadašnjosti. Šest baklji u jednom plamenu. To je neki masonski simbol, bio je siguran u to. Ušao je i raspitao se kako da glasa. Dali su mu neke listove na kojima su bili kandidati, stranke i njihovi programi. Glasački list će dobiti poštom. Tamam je bilo vremena da prouči promo materijal kandidata za kralja. No to nije bio glavni razlog posjete Di Siju. Dok je izlazio iz embazi, iz unutarnjeg đepa je izvukao pergament. Sklonio se u stranu i pogledao ga. Pergament je pokazivao misteriozne artefakte i naslov : Dođite u Hram zdovoljstva. Na poleđini je bila mapa kako pronaći tajanstveni Hram. Uputio se ulicama. Odjednom pred njim se otvorila poljana. Na njenom kraju je bila bijela falusoidna statua. Znao je da je to trag, a svi znamo da ne postoje slučajnosti nego samo tagovi koje moramo pratiti. Pogledao je mapu. Hram je bio dva bloka niže. Polako je zašao u sporednu mračnu ulicu. Odjednom oko njega se stvoriše neke spodobe, vjerovatno ženskog spola, barem se dalo nasutiti. Pomislio je: "Ovo mora da su amazonke, čuvarice Hrama zadovoljstva!". Nije se obazirao na njihove povike : "Halo maleni, čime bojiš kosu". "Kako ti je nježno lice, dođi da se zabavimo". "Jesili za moj ili tvoj stan a može i u autu". Ja mogu i s nogu." Nije se obazirao na nih, samo je začepio oči i uši i protrčao kroz tu ulicu. Čitao je negdje o tim stvorenjima. To su bile kao sirene, koje su putnike namjernike opčinjavale pjesmom, a onda bi im se dešavale grozne stvari. Nikada nije pomislio odakle potiču te legende ako su putnici namjernici završavali grozno. Ko je pričao te priče? No to sada nije bilo ni važno. A onda u jednoj sporednoj ulici stajao je svijetleći natpis: HRAM ZADOVOLJSTVA. Ispod toga nešto manjim slovima pisalo je Se y Sh p. Neka slova manjeg natpisa nisu svijetlila pa ih je bilo teško pročitati i dešifrovati. Gdje li je sada bio profesor Otac da dešifruje ovo drevno pismo. A onda ga je oblio hladan znoj. Sjetio se kažnjavanja i Očevih uzvika: "Tebi je lakše utjerat metar u gu*icu nego cenat u glavu! Nikad istraživaća od tebe!" Tijelom mu je prošla jeza. Da ga sad profesor Otac vidi...Lagano je odškrinuo vrata i ušao. Ružićasta boja svjetala sa tavanice i poda su više zamračivala nego osvjetljavala hram, ali njegove iskusne oči istraživača novog kova su razaznavale artefakte. U jednoj polici primjetio je kožnu jaknu sa nitnama. Obukao je u sumnjajući da će kako bude ulazio dublje u hram biti hladnije. Na jednom ekseru visio je kožni bič. Uzeo ga je, zlu netrebalo. Bauljao je hodnicima između stalaža na kojima su se pojavljivali primamljivi artefakti. No on je tražio jedan poseban. Odjednom napravi pogrešan korak. Čulo se "klick" i gomla prezervativa ispade iz staklene posude prema njemu. Samo hrabrost, iskustvo i sreća su mu pomogli da ih istrese iz šešira i đepova nakon par minuta batrganja pod gumenom gomilom. Ustao je i krenuo dalje malo opreznije. Stao je na jednu pločicu, malo drugačiju od ostalih. Sa njegove lijeve strane napuha se humanoidna plastična lutka čudnih usana. Lutka ga napade. Istraživač se baci u stranu, napravi kolut naprijed i... Nakon pola sata uspio je savladati lutku, koja je dotakla ekser na zidu i probušila se. A onda na kraju hodnika ugledao je osvjetljen stolić. Na njemu je bio osvjetljen artefak kakav do sada nije vidio. Ružičasti artefak je blistao u svoj svojoj veličini. Prišao je i krenu rukom ka njemu. Odjednom se zaustavio. Ako je put dovdje bio opasan onda i ovdje sigurno postoji zamka. Morao je da pronađe replejsment za artefak. Okrenuo se oko sebe. Na polici sa desne strane ugleda par policijskih lisica i kožnu masku za lice. Blaženo se osmjehnu. Uze oboje i izvaga u ruci. Nedovoljna težina. Uzeo je još i nekakve kuglice, par manjih artefaka i sve ih zamotao u masku. Sad je bilo ok. Prišao je pijedastalu, polako i namjestio se u pozu za napad, kao leopard. Desnom rukom je brzinom munje skinuo ružičasti artefak, a lijevom je nabacio kožnu masku punu manje vrijednih artefaka. Ništa se nije desilo. Razgoračenih očiju pogledao je vrijedni artefak. Držao ga je objema rukama čvrsto. Onda se sve pokrenulo. Pijedastal se prevrnuo i na vratima se pojavilo žensko stvorenje koje je viže ličilo na kuglu nego na ljdusko biće. Zakotrljala se prema njemu. Istraživač zgrabi šešir i potrča. Žena- kugla se kotrljala sve brže i brže. Zakoni mehanike su nemilosrdni, mislio je. Odjednom polica ispred njega se sruši. Uzeo je bič obmotao ga majstorskim potezom oko lustera i preskočio policu. Žena-kugla je jednostavno raznijela policu. U jednom trenutku, činilo se da će ga žena kugla satrati, ali on je jednom tukom čvrsto držeći artefak a drugom pritiščući šešir na glavu, naglo skrenuo u sporedni prolaz. Kako rekosmo, zakoni mehanike su neumoljivi. Nošena silom inercije žena-kugla se otkotrlja po dotadašnjem pravcu kretanja i zabi se u zid, pri tome oborivši policu sa nekakvim mehaničkim spravama, sumjivog izgleda. Istraživač odahnu. Otvorio je vrata hrama. Pred njiam je stajao njegov ljuti protivnik i istraživač, odjeven u indijansku jaknu i sa čudnim brkovima, okružen nabildanim crnim ljudima. "Ovo je moje!" konstatova i uze artefak iz njegove ruke. Okrenu se i ode. Crnci krenuše ka istraživaću držeći crne zmije u rukama, koje kao da su izlazile iz njihovih prepona. Istraživač kriknu i poče trčati. Trčeći je došao do aerodroma, uskočio na avion i odahnu. Stujuardesa priđe i namjesti mu uzglavlje i pojas, pri tome otkrivajući dekolte. Istraživač vrisnu jer iz njegovih prepona poće rasti zmija, a on je imao patološki strah od zmija.

Tu bi kontinju...