I dok je Istraživać već letio ka jugu, za to vrijeme u zaboravljenom i zabačenom dijelu kraljevstva, Gavro je tužno bauljao gradom. Odjednom iza ugla jedne uske ulice naletio je na nisku priliku obučenu u crnu odoru, sa crnom kapuljačom na glavi.
-"Oprostite,oprostite", izgovoriše gotovo istovremeno.
-"Vi ste tužni!",reče kapuljača,
-"Ma pustite nije mi ni do čeg. Izem ti i ovu državu i ove zakone", reče Gavro.
Iako se nije vidjelo, lice ispod kapuljače razvuće se u šroki osmjeh. "Još jedan koji mrzi državu", pomisli.
-"Objasnite mi o čemu se radi, ja vam mogu pomoći, "reće kapuljača.
-"Vidite, ja sam htio pokrenuti biznis i htio sam otovriti proizvodnju i prodaju figurica, ali država mi traži pe'eset milijuna najstarijih dinara. Odakle mi to?", tužno ali istovremeno i gnijevno progovri Gavro.
-"Pa ništa lakše, ja ću vam pomoći"., reće kapuljača, "Ja sam Majstor Arheo Faker iz Udruženja građana Haman Kura. Tu se skupljaju određeni, hm...uticajni ljudi, i oni će vas saslušati i pomoći vam."
Gavrino lice se ozari od sreće. Nije mogao vjerovati da postoje ovako dobri ljudi. Krenuo je sa Majstorom ka sjedištu Udruženja građana. Usput mu je Majstor objašnjavao neke stvari o udruženju. Bilo je to udruženje uglednih biznismena, doktor,a profesora, pisaca, a bilo je i čistača, smećara, nesvršenih studenata, jednom riječju članstvo iz svih slojeva društvene zajednice. Uglavnom sve te ljude spajala je ljubav ka prirodi, dječici, porodici, egzotičnom plesu, čudnom oblačenju i sl. Majstor je objašnjavao i Hijerarhiju udruženja, i tajna imena i znakove. Uglavnom, Gavro će morati proći Obred inicijacije, "Ali to je samo formalnost", kako reće Majstor, i onda će odabrati ime i dobiti lovu za svoj biznis. Toliko je bio opčinjen da nije pitao šta udruženje traži zauzvrat, ali to nije bilo ni bitno, ako oni njemu daju sve daće i on njima sve. Kad su stigli do ulaza u jednu zgradu, Majstor mu objasnu da je to u stvari iznamjljena prostorija Udruženja. Iznad ulaznih vrada pisala je i krilatica Udruženja : "VIDI MENI VISI". Gavro se malo zapitao šta bi to značilo, jer prema njegovom skromonom poznavanju latinskog jezika to ne prestavlja ništa smisleno, ali nije se usudio pitati. Ušao je čim je majstor sa vratarom izmjenio lozinku. Uskoro je ušao u salu Kulturno umjetničkog društva na čijoj se bini nalazio improvizovani stol sa istim grbom i natpisom kao na ulazu. Za stolom su sjedile neke ličnosti također sa crnim maskama preko lica. Sala je bila puna likova u uniformama sa kapuljačama na glavama. Gavro je pomislio da su neke osobe možda i žene i zgrozi se od pomisli. Onda je u prostoriju ušao lik u uniformi istog oblika kao kod ostalih, ali u rozoj boji. Kapuljaća preko glave je imala i nekakve rogove. Svi su ustali i počeli pljeskati i skandirati neke nerazgovjetne riječi. Gavri je zvučalo kao da pjevaju neku molitvu.
-"Ovo je Veliki Majstor, njegovo tajno ime je "Horoz", ali nam nije objasnio na kojem je to jeziku i šta znači. Mi mislimo da je to naziv ili ime neke opake zvijerke", pojasni mu Majstor Arheo Faker.
Gavro je ritual gledao otvorenih usta. Onda je Veliki majstor došao na binu i rukama dao znak gomili da prestane sa skandiranjem. Onda je glavom dao znak jednom od pomoćnika da na prastarom gramofonu pusti himnu Udruženja. Iz zvučnika je zakrčalo,zakriještalo, a onda je jeknula himna:
"O kako je teško naći nježnog druga
u malome gradu
žalio se noću u mislima
on Oscaru Wildu
Sa čežnjom je gledao dječake
kako voze bicikle po cesti
Spreman bješe umrijeti za ljubav
od te nove, opake bolesti
Otišao je u veliki grad
gdje sredina nije tako gruba
Pisao je lijepu kjniževnost
i maštao da pronađe druga
Jedne večeri na predstavi baleta
upozna neke fine ljude
jedan od njih ugledni odvjetnik
pozva ga njihov gost da bude
Bilo je tu i nekih liječnika,
umjetnika iz raznih domena,
jela, pića i nježne glazbe
jedino nije bilo žena
Prvi put on postade sretan,
upoznao je sebi slična bića
e znajući što će da se desi
kad polude od silnoga pića
Čovjek živi da nesretno voli
još jednom on ispade glupak
reče oh, kako ljubav boli
dok su mu u hitnoj krpili šupak"
Gomila je u jednom glasu ponavljala tekst himne. Ruke su držali na grudima na mjestu gdje se nalazi srce. Gavro je bio presrećan. Čak mu je i suza u oku zaiskrila. Nakon završetka intonacije himne Udruženja, Veliki Majstor ustade i obrati se već naelektrisanoj gomili:
"Braćo i sestre, drugovi i drugarice, podanici i sljedbenici, stanovnici Haman Kura, moji Haman Kurci...",
Iz gomile je dojekivalo: HamanKurHamanKur!
Tu bi kontinju!
No comments:
Post a Comment